Nisam neko ko voli dočeke novih godina niti se pripremam danima unapred za to veče. Nova godina dođe i ako je ja ne čekam. Ne volim zagušljive klubove sa treš muzikom, dočeke na trgovima i svu tu "paradu pijanstva i kiča". (Znam pravi sam namćor.) Zbog toga je već godinama "proslavljam" u kućnoj atmosferi, a otkad sam upisala fakultet desi se i da taj dan protekne radno. Moji planovi su bili slični i ove godine, ali su se promenili u poslednjem trenutku.
U decembru me je nešto baš krenulo, tako da sam ja koja gotovo nikada ništa nisam osvojila na nagradnim igrama, počela da nižem nagrade. Prva su bili predivni
Morgan Taylor lakovi, a druga ovo putovanje. Kao što sam već spomenula nisam ljubitelj dočeka i te gužve, ali s obzirom da već odavno želim da posetim Budimpeštu, bez razmišljanja sam krenula na ovo putovanje.
Aranžman nije obuhvatao noćenje, tako da smo iz Beograda krenuli 31. ujutru i vratitili se 1. prepodne. Iako smo u Budimpešti proveli samo jedan dan, zadovoljna sam onim što smo obišli.
Čim smo stigli u Budimpeštu zaustavili smo se na
Trgu heroja koji se nalazi u peštanskom delu. Na centralnom delu trga nalazi se
Milenijumski spomenik, koji je izgrađen 1896. povodom proslave hiljadu godina od dolaska mađarskih plemena u područje karpatskog basena i panonske nizije. Milenijumski spomenik čine centralni stub izgrađen u korintskom stilu i dve kolonade sa po sedam statua istaknutih ličnosti iz mađarske istorije.
U blizini samog trga nalaze se značajne građevine (muzeji, gradski park). Trg se nalaza na kraju
Andraši avenije koja je pod zaštitom UNESCO-a.